pripremila: psihologinja Tamara Hubeny-Lučev
Rođenje djeteta je svakako posebno radostan, ali i stresan događaj za cijelu obitelj, pa tako i za “veliku” sestru ili brata. Njima obično neko vrijeme treba dodatna pažnja i podrška kako bi se prilagodili na nove obiteljske odnose. Svaka se obitelj i svako dijete na svoje načine prilagođava promjenama, ali postoje preporuke koje taj proces cijeloj obitelji mogu olakšati. Što je dijete mlađe treba mu vrlo kratko jednostavnim rječnikom i ne prerano priopćiti da će dobiti brata ili sestru (npr. u maminom trbuhu raste beba i uskoro će se roditi). Dijete starije dobi će vjerojatno postaviti i neka pitanja, s tim da je pravilo odgovarati samo na ono što dijete pita, ne zasipati ga činjenicama za koje ne pokazuje interes.
Prije rođenja bebe…
- uključite dijete u aktivnosti za pripremu dolaska brata/sestre (nabavka
opreme, odjeće, dogovori oko razmještaja u stanu…) - ako planirate neke promjene vezane uz premještaj djeteta u drugi krevet
ili drugu sobu, napravite to prije nego što se beba rodi, kako se starije dijete ne bi osjetilo odbačenim - razgovarajte o izboru imena bebe, o tome kako ju zamišljate, kako će se
ponašati (npr. koliko će biti mala, kolike će prstiće imati, kako će plakati kad je gladna…) - stvorite atmosferu radosnog iščekivanja ali ne pretjerujte u tome da se starije dijete ne osjeti manje važnim
- objasnite djetetu da je novorođenče potpuno bespomoćno i da će mu trebati posvetiti puno pažnje i vremena
- razgovarajte o mogućim ugodnim i manje ugodnim promjenama u
obiteljskim ritualima (npr. kad uspavljujemo bebu igrat ćeš se tiših igara, u vrtić će te voditi baka…) - objasnite djetetu tko će brinuti o njemu dok je mama s bebom u bolnici (tko će s njim biti kod kuće, skuhati ručak, odvesti ga u park …)
- objasnite, a možete i uvježbati na koji će način komunicirati s mamom dok je odsutna radi poroda (npr. video poziv)
- dogovorite kome ćete javljati i kako, da se beba rodila (kako će javiti bakama, prijateljima u vrtiću …)
Kad beba dođe …
- dobro je da po mamu i bebu u bolnicu ide i dijete (što u sadašnjoj situaciji pandemije, naravno nije moguće)
- za povezivanje braće se pokazalo učinkovitim donijeti neku igračkicu iz bolnice uz rečenicu “evo to je poklon od seke/brata”
- zamolite obitelj i prijatelje da kad dođu vidjeti novorođenče ne zaborave donijeti poklon i posvetiti pažnju starijem djetetu
- ako dijete ne ide u vrtić, bolje je pričekati za to još neko vrijeme kako se ne bi osjetilo odbačenim, a ako ide, dobro je neko vrijeme ga iz istih razloga ostaviti kod kuće
- tijekom dana odvojite vrijeme samo za starije dijete (to može biti kad beba spava, drugi roditelj ju je odveo u šetnju…). Time mu dajete do znanja da ga volite i da uživate biti s njim
- vodite računa da mu je sada izuzetno važna pažnja i vrijeme provedeno s mamom, te je dobro da drugi ukućani što češće preuzmu brigu o bebi
- uključite ga u obavljanje poslova oko bebe i to pretvorite u zajedničke rituale (npr. sudjelovanje kod presvlačenja, uspavljivanja, hranjenja …)
- gledajte zajednički albume na kojima je ono beba i pri tom pričajte kako ste bili sretni kad se rodilo, kako ste se brinuli za njega, mazili ga, uživali…
- imajte u vidu da je važno što manje mijenjati strukturu dana, rituale i
obiteljske običaje jer je djeci važna predvidljivost svakodnevnih situacija
- nužne promjene u dosadašnji ritam dana unesite tako da postanu dio dnevnih rituala, opet zbog važnosti predvidljivosti (npr. u park više ne idemo ujutro, ali ćeš ići i dalje svaki dan kad se tata vrati s posla…)
- očekujte intenzivnije izražavanje emocija, posebno ljutnje kao reakcije na frustracije
- pokažite djetetu da razumijete njegovu ljutnju i da ima pravo iskazati je na prihvatljiv načina, ne tolerirajući agresiju
- ljubomora je normalna i očekivana reakcija, treba imati razumijevanja za nju, te djetetu dozvoliti da je ponašanjem i verbalno izrazi, naravno vodeći računa o dobrobiti bebe (npr. reći “znam da ne voliš kad beba plače”, “vidim da bi volio da se nastavimo igrati, ali sad moramo dati bebi bočicu, nastavit ćemo igru kad zaspi”…)
- treba biti osjetljiv na signale kojima nam dijete izražava svoje
nezadovoljstvo, jer neka djeca osjećaju da su roditelji preopterećeni, umorni ili zabrinuti pa ponekad postaju neuobičajeno poslušna, tiha, nevidljiva, nezahtjevna…
- neka pak djeca postaju vrlo zahtjevna i to treba shvatiti kao pokušaj vraćanja fokusa na sebe (npr. postaju neposlušna, ignoriraju upute, vraćaju se na ponašanja karakteristična za mlađu dob…)
- dobro je čitati im slikovnice o rođenju brata/sestre jer će tako saznati da se slično osjećaju i druga djeca (npr. Gjurković ,T., Knežević ,T., “Praščić je tužan i ljubomoran na brata”; Pilić, S., Petrlik Huseinović, A., “Stigao je brat”…)
- promjene u ponašanju starije djece su uglavnom prolazna karaktera i većina se gubi do osmog mjeseca starosti dojenčeta.
I za kraj, važno je istaknuti da je ovo vrijeme kad se stvaraju temelji budućih odnosa među braćom.
Vrtić doma 