Anksiozna djeca

pripremila: psihologinja Tamara Hubeny-Lučev

Neka djeca svijet ne doživljavaju kao “sigurno mjesto”, imaju više strahova, sklona su brizi i tjeskobi. Sama će reći da se boje, žale se na glavobolje, trbobolje, lupanjima srca a da za to nema organskih razloga. Anksioznost je vezana uz karakteristike ličnosti, prethodna dječja iskustva (npr. iskustvo obiteljskog nasilja, gubitci u obitelji…), aktualne događaje (npr. preseljenje, bolest, razvod roditelja), te reakcije djeci važnih osoba, posebice roditelja. Anksioznost otežava svakodnevno funkcioniranje predškolskog djeteta jer se obično teško odvaja od roditelja, izbjegava nova iskustva i teže uspostavlja komunikaciju s vršnjacima, ali i s odraslima. Stoga toj djeci treba dodatna podrška, posebice u kriznim i izazovnijim situacijama. Pri tom je važno znati da je najbitniji dio podrške koju roditelji mogu dati, zapravo svijest da su oni sami modeli od kojih djeca uče, te da o njihovim doživljajima i ponašanjima ovisi doživljaj sigurnosti djeteta.


Kako bi pomogli anksioznom djeteta potrebno je:

  • Truditi se održavati svakodnevne rutine i postojeću strukturu dana (radi predvidljivosti i doživljaja kontrole koja je toj djeci posebno važna)
  • Uvažavati i normalizirati dječje emocije i doživljaje (reći da su njihove brige i uznemirenost normalni, da imaju pravo na njih, a ne negirati ih)
  • Razgovarati o brigama i strahovima, potaknuti dijete da prepoznaje i imenuje svoje emocije, ali ne insistirati na tome, već se truditi prepoznati trenutke kada je na to spremno
  • Pomoći djetetu ne da bježi iz situacija koje su mu teške, već da se s njima nosi (podsjetiti dijete na njegove jake strane, na situacije u kojima se slično osjećalo a “pobijedilo” je strah…)
  • Razgovarati o načinima na koje si može pomoći, što ga smiruje (npr. razgovor, zagrljaj, crtanje, naučite ga tehnikama disanja koje opuštaju…)
  • Iznositi vlastita iskustva kad vas je bilo strah ili ste zbog nečeg brinuli, kako ste se osjećali, što vam je pomoglo…
  • Pokušati predvidjeti situacije u kojima će se dijete osjećati poljuljanim i biti uz njega

I za kraj, kad osjetite da je dijete anksiozno, najvažnije je biti emocionalno dostupan, suosjećajan i strpljiv.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d blogeri kao ovaj: